STRUKE:

agnosticizam

agnosticizam (od grč. ἄγνωστον: nespoznatljivo, neshvatljivo).

1. Općenito, mišljenje da se objektivni svijet ne može spoznati, da nema apsolutne istine.

2. Filozofski nazor prema kojemu je spoznaja neosjetilnoga i nepojavnoga svijeta nemoguća, napose spoznaja Božje opstojnosti, naravi i ljudske duše. Prvi je agnosticizam u tom smislu odredio engleski prirodoslovac T. Huxley (1869) nazivajući se agnostikom da bi se stubokom razlikovao od metafizičarâ, koje je smatrao gnosticima, prividnim poznavaocima nadosjetilnog svijeta. Spoznatljivo je po njemu samo ono što je dostupno osjetilnoj spoznaji i provjerljivo u prirodoznanstvenom iskustvu. Zato je za nj metafizičko mišljenje bez znanstvene vrijednosti. Agnosticizam je bitno povezan s pozitivizmom i empirizmom, koji se temelje na postulatu da svekolika ljudska spoznaja mora biti istorodna i podjednako jasna poput osjetilne. Nije nužno ateističan. Štoviše, u teologiji može biti izraz isključive vjere koja odbacuje racionalno mišljenje kao štetno (→ fideizam). Oblici agnosticizma javljali su se u cijeloj povijesti filozofije i teologije: u Pironovu skepticizmu, u Sokratovu stavu »Znam da ne znam ništa«, u srednjovjekovnom nominalizmu (Roscelin, W. Occam), u Kantovu kritičkom idealizmu o nespoznatljivoj »stvari po sebi«, u klasnom pozitivizmu A. Comtea i H. Spencera te u suvremenom logičkom pozitivizmu L. Wittgensteina, R. Carnapa, M. Schlicka i dr. Tipičan teološki agnosticizam povezan s filozofskim jest fideizam, koji Katolička crkva odbacuje, dok negativna teologija, prema kojoj se Bog najprimjerenije spoznaje kao neshvatljiva tajna, to nije jer uključuje afirmaciju valjanosti nesavršene analogijske spoznaje Božjega bića iz osjetilnog svijeta.

agnosticizam. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2018. Pristupljeno 19.7.2019. <http://www.enciklopedija.hr/Natuknica.aspx?ID=809>.