Bo, Carlo, talijanski književni kritičar i esejist (Sestri Levante, 25. I. 1911 – Genova, 21. VII. 2001). Od 1938. predavao francusku književnost na sveučilištu u Urbinu, gdje je bio rektor od 1947. Podupirao je avangardne pokrete; njegove prosudbe utjecale su na mlade pisce. Glavna djela: Književnost kao život (Letteratura come vita, 1938), svojevrstan manifest katoličkoga hermetizma, te niz studija o francuskim i talijanskim piscima: O mladenačkim slikama Sainte-Beuvea (Delle immagini giovanili di Sainte-Beuve, 1938), Ogledi o francuskoj književnosti (Saggi di letteratura francese, 1940), Mallarmé (1945), Skandal nade (Scandalo della speranza, 1957), Leopardijevo naslijeđe i drugi ogledi (L’eredità di Leopardi e altri saggi, 1964), Samoća i milosrđe (Solitudine e carità, 1985). Prevoditelj je mnogobrojnih djela francuske književnosti na talijanski jezik te kvalificirani priređivač bitnih opusa talijanske književnosti.
