STRUKE:

boćanje

ilustracija
BOĆANJE na tečaju za učitelje gimnastike, Zagreb, 1894.
ilustracija1ilustracija2

boćanje (tal. boccia: kugla, boća), prastara pučka igra, također športska grana u kojoj se kuglu (boću) nastoji dovesti u takav položaj da glavnoj kuglici (bulinu) bude bliža od protivničke boće. Nastoji se, dakle, boću kotrljanjem što više približiti bulinu ili svojom boćom udaljiti (izbiti) protivničku što dalje od bulina. Boće su promjera 9 do 11 cm, najveće mase 1200 g, drvene, metalne ili od plastike. Već prema materijalu boće, dimenzijama terena i pravilima razlikuju se pojedine vrste boćanja (prema tal. i franc. nazivima: volo, pétanque, raffa). U nas je najraširenije natjecanje metalnim boćama na tvrdoj stazi s pijeskom, dugoj 27,5 m, širokoj 3 do 4 m, a boćarske su discipline: klasično boćanje, bližanje i izbijanje u krug, brzinsko, precizno i štafetno izbijanje. Godine 1998. na svjetskom prvenstvu za igrače do 23 godine Alen Guštin prvi je u bližanju i izbijanju u krug te u preciznom izbijanju, a na europskom prvenstvu Bojan Novak pobjednik je u klasičnom boćanju.

Boćanje potječe iz antičke Grčke, a danas se igra u 80-ak zemalja. Već u srednjem vijeku boćanje se njegovalo i u primorskom dijelu Hrvatske, gdje je ostalo popularno duž cijele obale, poznato i pod nazivom balote. Hrvatski boćarski savez utemeljen je 1950. u Rijeci. Hrvatski boćari ubrajaju se u vrh svjetskog boćanja. Na svjetskom prvenstvu 1993. Dinko Beaković prvi je u preciznom izbijanju, 1995. Valter Ivančić prvi u brzinskom izbijanju, u istoj disciplini hrvatska juniorska ekipa prva. Godine 1997. na svjetskom prvenstvu u Rijeci D. Beaković i V. Ivančić pobjednici su u parovima, a zagrebački Zrinjevac pobjednik Kupa europskih prvaka. Na svjetskom prvenstvu u boćanju za žene 2000. Nives Nadenić osvojila je zlatnu medalju u bližanju i izbijanju u krug, a Nada Čargonja zlatnu medalju u preciznom izbijanju. Uspjeh je djelomično ponovljen na svjetskom prvenstvu 2004., na kojem je Tanja Gobo osvojila zlatnu medalju u preciznom izbijanju, a Nives Mladenić brončanu medalju u bližanju i izbijanju u krug. Iste je godine na svjetskom prvenstvu Sandro Gulja osvojio je srebrnu medalju u brzinskom izbijanju, te isti uspjeh ponovio u paru s Jurom Maglićem. Ante Papak i Joško Mardešić osvojili su srebro u štafetnom izbijanju, a Ante Papak srebrnu medalju u brzinskom izbijanju. Na svjetskom prvenstvu 2005. Alen Guštin osvojio je zlato u bližanju i izbijanju u krug, a 2006. na europskom prvenstvu Dražen Puniš osvojio je zlato u pojedinačnoj-klasičnoj konkurenciji. Na svjetskim igrama 2009. Santoro Gianfranco u preciznom izvijanju osvojio je zlato, a isti uspjeh u istoj kategoriji ostvarila je Iva Vlahek na svjetskom prvenstvu 2010. godine.

boćanje. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2018. Pristupljeno 11.12.2018. <http://www.enciklopedija.hr/Natuknica.aspx?ID=8306>.