Bonacci [bona'či], Branko, hrvatski glumac (Šibenik, 1. III. 1920 – Zagreb, 28. VI. 2000). Započeo glumiti kao amater, potom od 1940. profesionalno, u kazalištima u Dubrovniku, Splitu, Puli, Rijeci i Zagrebu, gdje je 1959. postao član ansambla HNK-a. Glumio je karakterne uloge, među kojima se izdvajaju Grof (J. Anouilh, Pokus ili kažnjena ljubav), Almaviva (P. A. Beaumarchais, Figarov pir), Lucio (W. Shakespeare, Mjera za mjeru), Bibichon (G. Feydeau, Pobrini se za Ameliju); nagrađen je za ulogu Pometa u Dundu Maroju M. Držića (Narodno kazalište u Dubrovniku, 1949). Tumačio je epizodne uloge u više igranih filmova (npr. Krvopijci, D. Šorak, 1989), a nastupio je u tridesetak TV drama i serija. Posebno je zapažen kao narator u namjenskim i dokumentarnim filmovima (npr. Pod ljetnim suncem, O. Gluščević, 1962., nagrađen za interpretaciju teksta na Festivalu jugoslavenskoga dokumentarnog filma u Beogradu; Sunčani Jadran, F. Vodopivec, 1965).
