Bontempelli, Massimo

Bontempelli [~pε'l:i], Massimo, talijanski književnik (Como, 12. V. 1878Rim, 21. VII. 1960). Nakon mladenačkih stihova nadahnutih Giosuem Carduccijem, zbirka pripovijedaka Moderni Sokrat (Socrate moderno, 1908) daje naslutiti groteskne i bizarne aspekte kasnijega nadrealističkog usmjerenja. Prozne zbirke Intenzivan život (La vita intensa, 1920) i Djelatan život (La vita operosa, 1921) obilježava određena bliskost futurizmu. Romani Šahovnica pred zrcalom (La scacchiera davanti allo specchio, 1922) i Posljednja Eva (Eva ultima, 1923) bave se psihološkim iskustvima između svjesnog i nesvjesnog, pod utjecajem Luigija Pirandella, postavljajući nemirnu fantastiku u oštru opreku prema ledenoj strogosti jezika. Apstrakcija i bajkovito ozračje obilježuju kazališne komade Naša božica (Nostra Dea, 1925) i Čista Minnie (Minnie la candida, 1927). Bontempellijev književni program zastupa slobodu mašte kao sredstvo spoznaje, koju promiče kao poetiku magičnog realizma na stranicama časopisa XX. stoljeće (Novecento) (na francuskom), što ga je osnovao s Curzijem Malaparteom, nastojeći u talijansku kulturu uvesti europska strujanja (u časopisu su objavljeni Pierre Mac Orlan i James Joyce). U potrazi za fantastičnim u svakodnevici nastaju i romani Sin dviju majki (Il figlio di due madri, 1929), Život i smrt Adrije i njezine djece (Vita e morte di Adria e i suoi figli, 1930), Ljudi u vremenu (Gente nel tempo, 1937) i pripovijetke Sunčev okret (Giro del sole, 1941).

Bontempelli, Massimo. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2018. Pristupljeno 21.10.2019. <http://www.enciklopedija.hr/Natuknica.aspx?ID=8693>.