Boris Godunov (rus. izgovor [bar’i's gaduno'f]), ruski car (?, oko 1552 – Moskva, 13. IV. 1605). Sin boljara Fjodora, mladost proveo na dvoru Ivana IV. Groznog i oženio se kćerju careva ljubimca Maljute Skuratova. Nakon Ivanove smrti postaje najuglednija osoba na dvoru nesposobnoga cara Fjodora, kojemu daje za ženu svoju sestru Irinu. Upravljajući Rusijom, nastavlja centralizatorsku politiku Ivana IV., provodi administrativne reforme, uspostavlja neovisnost Ruske crkve, osniva patrijaršiju (1589), zabranjuje seljenje kmetova (1597). U borbi protiv boljara oslanja se na dvorsko plemstvo. U ratu protiv Švedske 1595. vratio je izgubljena područja u Finskom zaljevu i na Karelijskoj prevlaci; proširio ruske posjede u Sibiru, utvrdio južne granice zemlje. Nakon Fjodorove smrti (1598) Zemski sobor izabrao je Borisa za cara. Njegova politika prema seljacima i glad 1601–03. izazvali su u zemlji ustanke. Tijekom borbi Boris Godunov iznenada je umro, ostavivši prijestolje maloljetnomu sinu Fjodoru, koji je uskoro ubijen zajedno s majkom. Na osnovi Puškinove drame u stihovima Boris Godunov, Musorgski je skladao istoimenu operu.
