Bossuet, Jacques Bénigne

Bossuet [bɔsɥε'], Jacques Bénigne, francuski teolog i propovjednik (Dijon, 27. IX. 1627Pariz, 12. IV. 1704). Godine 1659. počeo je propovijedati u Parizu, a deset godina poslije imenovan je biskupom i dauphinovim (prijestolonasljednikovim) odgojiteljem. Za svojeg učenika napisao je Raspravu o svjetskoj povijesti (Discours sur l’histoire universelle, 1681). Postavši biskupom u Meauxu (odatle nadimak Orao iz Meauxa), gorljivo je upravljao svojom dijecezom i vodio mnogobrojne polemike: protiv protestanata (Povijest mijena protestantskih crkava – Histoire des variations des Églises protestantes, 1688), protiv papina autoriteta, tražeći posebne sloboštine za francuski kler (galikanizam), protiv povijesne kritike Staroga zavjeta, koju je načeo redovnik Richard Simon, protiv Fénelona i njegova kvijetizma (Pouka o stanjima molitve – L’Instruction sur les états d’oraison, 1697). Njegove mnogobrojne Propovijedi (Sermons) tiskane su tek 1772., a slavne su postale Bossuetove Nadgrobne besjede (Oraisons funèbres).

Racionalan (iako dogmatik), neprijatelj kazališta kao i svake druge razonode, Bossuet je bio darovit govornik i polemičar. Bio je iskren pa govoreći o pokojnim mogućnicima nije propuštao iznositi njihove mane. Prividna jednostavnost njegovih propovijedi bila je plod pomna odabiranja poetskih sredstava i svjedoči o Bossuetovu dobru poznavanju književnoga posla.

Bossuet, Jacques Bénigne. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2018. Pristupljeno 11.11.2019. <http://www.enciklopedija.hr/Natuknica.aspx?ID=8931>.