Božićević (Božičević), Frano (Franciscus Natalis, Natali), hrvatski književnik (Split, 1469 – Split, 1542). Jedan od najistaknutijih članova splitskoga humanističkog kruga, prijatelj i biograf Marka Marulića. Vlastite stihove na latinskome, nastale u rasponu od četiriju desetljeća (1497–1536), okupio je u autografskom zborniku Pjesme (Carmina), dodajući im i nekoliko tuđih sastavaka; cjelovita je zbirka prvi put objavljena 1958. Više od mnogobrojnih političkih prigodnica pozornost privlače poslanice koje je Božićević razmjenjivao s prijateljima (M. Marulić, Grgur Kabalin), a zanimljive su i njegove inovacije u žanrovskome modelu humanističke ljubavne elegije. U nacionalnoj književnoj historiografiji najviše je suprotstavljenih sudova izazvao životopis M. Marulića (Vita Marci Maruli, tiskan 1765., na hrvatski preveden 1971). Snažno obilježen posmrtnim pijetetom prema prijatelju i književnom uzoru, Božićevićev prikaz prvorazredno je biografsko i bibliografsko vrelo. Od dviju njegovih hrvatskih pjesama, tiskan je u novije doba prepjev Petrarkine kancone Vergine bella, che di sol vestita (Pisan alit’ molitva gospodina Frančiska Petrarke od dive Marije bogorodice pričiste, po Frani Božićevića u veras čestito stumačena).
