Brandauer [bra'ndauəɹ], Klaus Maria (pravo ime Klaus Georg Steng), austrijski glumac i kazališni redatelj (Bad Aussee, 22. VI. 1944). Svojem je krsnom imenu kao umjetničko ime dodao majčino ime i prezime. Studij na Hochschule für Musik und Darstellende Kunst u Stuttgartu, započet 1962., napustio je nakon dva semestra, a već 1962. prvi je put nastupio u Tübingenu (Landestheater) kao Klaudije u Mjeri za mjeru Williama Shakespearea. Zatim je radio u Beču (Theater in der Josefstadt), Salzburgu (Landestheater) i Düsseldorfu (Schauspielhaus), a od 1972. član je ansambla i redatelj u bečkome Burgtheatru. Režirao je i u Rimu i Firenci te, u novije vrijeme, u Berlinu (Bertolt Brecht, Prosjačka opera, 2006) i kölnskoj operi (Richard Wagner, Lohengrin, 2006). Važnije uloge: Tartuffe (Molière, 1981), Romeo (W. Shakespeare, Romeo i Julija, 1973), Jedermann (Hugo von Hofmannsthal, 1983), Hamlet (W. Shakespeare, 1985), George (Edward Albee, Tko se boji Virginije Woolf, 1991), Edip (Sofoklo, Edip na Kolonu, 2010), Lear (W. Shakespeare, Kralj Lear, 2013). Na filmu od 1972., u međunarodnim razmjerima zapažen je 1980-ih ulogama u tri filma Istvána Szabóa, Mefisto (1981), Pukovnik Redl (Oberst Redl, 1985) i Hanussen (1988), koji mu donose i hollywoodske angažmane u prestižnim produkcijama (Moja Afrika – Out of Africa, Sydney Pollack, 1985). Crta melankoličnosti u njegovim interpretacijama osobito je pogodovala za priče u dekadentnijem srednjoeuropskom okružju. Predaje na glumačkoj školi Max Reinhardt Seminar u Beču.
