Brandes, Georg Morris Cohen

ilustracija
BRANDES, Georg Morris Cohen

Brandes [bra'ndəs], Georg Morris Cohen, danski književni teoretičar, povjesničar i kritičar (Kopenhagen, 4. II. 1842Kopenhagen, 19. II. 1927). Najutjecajniji pobornik realističkih načela; predavanja između 1871. i 1887. objavio je u šest knjiga pod naslovom Glavni pravci u književnosti XIX. stoljeća (Hovedstrømninger i det nittende aarhundredes literatur, I–VI, 1872–90). U njima govori o odrazima Francuske revolucije i revolucije 1848. u europskim književnostima. Napada romantizam i apstraktni idealizam XIX. stoljeća, pa mu je 1872. uskraćena katedra u Kopenhagenu. Nakon odlaska u Berlin, Brandes se bori za načela realističkog pravca, nadopunjujući uzore H. Tainea i Ch. A. Sainte-Beuvea. Između 1877. i 1883. u Njemačkoj piše više monografija (o Lasalleu i Disraeliju te o danskim piscima) i objavljuje ih u knjigama Danski pjesnici (Danske digtere, 1877) i Ljudi modernog prodora (Det moderne gjennembruds mœnd, 1883). God. 1888. Danskoj predstavlja Nietzschea i njegove ideje, priklanjajući se aristokratskom individualizmu. Piše biografije (Shakespeare, Goethe, Voltaire, Cezar, Michelangelo) te djela o suvremenim političkim zbivanjima u Poljskoj i Rusiji: Dojmovi iz Poljske (Indtryk fra Polen, 1888) i Dojmovi iz Rusije (Indtryk fra Rusland, 1888). Za I. svjetskog rata napisao je antiratnu knjigu Svjetski rat (Verdenskrigen, 1916), a nakon rata gotovo proročansko djelo Drugi dio tragedije: zaključivanje mira (Tragediens anden del: fredslutningen, 1919). Potkraj života objavio sjećanja u tri knjige pod naslovom Život (Levned, 1905–08) i antiteološka djela (npr. Legenda o Isusu – Sagnet om Jesus, 1925).

Brandes, Georg Morris Cohen. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2018. Pristupljeno 21.8.2019. <http://www.enciklopedija.hr/Natuknica.aspx?ID=9251>.