struka(e):

Ahilej ili Ahil (grčki Ἀχıλλεύς, Akhilleús: mučitelj svojih četa, mikenski a-ki-re-u, etrurski Achle, latinski Achilles), u grčkoj mitologiji sin ftijskoga kralja Peleja i nerejide Tetide, kralj Mirmidonaca, najveći grčki ratnik i glavni lik Homerove Ilijade. Preko djeda Eaka lozu vuče od Zeusa, što ga čini polubogom. Želeći ga učiniti besmrtnim, majka ga je mazala ambrozijom, a noću umakala u kipuću vodu. I dok grčki izvori ne spominju njegovu neranjivost, prema rimskom pjesniku Publiju Papiniju Staciju (Ahileida) Tetida ga je uranjala u podzemnu rijeku Stiks ne bi li tako stekao neranjivost; međutim, držala ga je za petnu tetivu te mu je ona ostala ranjiva (odatle izraz »Ahilova peta« za nečiju slabost). Otac ga je predao na odgoj kentauru Hironu koji ga je poučio štovanju bogova i roditelja, bojnoj vještini, ljekarništvu i glazbi. Zbog proročanstva da će poginuti pod Trojom Tetida ga je sakrila na otoku Skiru među kćeri kralja Likomeda, prerušivši ga u djevojku. Ondje mu je kraljeva kći Deidamija rodila sina Neoptolema. Varkom ga je razotkrio Odisej pa je u Patroklovoj pratnji otplovio prema Troji. U Ciparskim zgodama pripovijedalo se o njegovu putovanju u Miziju, o okupljanju Grka na Aulidi radi žrtvovanja Ifigenije i o skrivanju grčkoga brodovlja na Tenedu. Za prvih je devet godina Trojanskoga rata Ahilej osvojio 12 gradova u priobalju i 11 u zaleđu Troade, stekavši robinju Brizeidu koju mu je oteo Agamemnon (kako bi naknadio gubitak svoje robinje Hrizeide). Na to se Ahilej razgnjevio te prekinuo sudjelovanje u ratu. Ipak, nakon Patroklove pogiblje, Ahilej se, obuzet tugom i kajanjem, pomirio s Agamemnonom, razagnao trojansku vojsku i usmrtio Hektora. Nastavak Ahilejeve sudbine izložen je u cikličkim epovima Etiopida i Mala Ilijada. U njima on ubija amazonsku kraljicu Pentesileju i etiopskoga kralja Memnona. Prema kasnijemu prikazu Smirnjanina Kvinta, Ahilej je napao vrata Troje, a s grudobrana ga je strijelom usmrtio Apolon, kako su u Ilijadi prorekli Tetida, konj Ksanto i Hektor. Prema drugoj verziji, za ljubavnoga susreta s Poliksenom mučki ga je ustrijelio njezin brat Paris u Apolonovu hramu u Timbri. Potonji ga pjesnici (Heziod, Pindar, Ibik, Simonid) u zagrobnome životu smještaju na Elizijsku poljanu gdje s Pelejem, Kronom, Kadmom i Radamantom sudi preminulim dušama.

U antičko su mu se doba kult i legenda proširili po cijelome grčkom svijetu. Ahilej predstavlja pralik veličanstvenoga barbarina koji stoji izvan kruga ahejske civilizacije, no uživa ugled zbog junaštva. Jedini se među homerskim junacima drži surovih običaja barbarske davnine, priređujući obilatu pogrebnu gozbu s ljudskim žrtvama koju i sâm Homer kudi kao »zlodjelo«, a njegovo mrcvarenje Hektorova trupla zove »ogavnim činom«. Istoga je civilizacijskog podrijetla i njegova srdžba koja je središnja tema Ilijade. Slabost Ahilejeva barbarskoga karaktera očituje se u sklonosti divljačkomu gnjevu iako je sposoban i za ljubav, milosrđe i plemenitost. On je bogoljuban (osim spram Apolona) mladić koji ne poznaje mjere u ljubavi i mržnji, a laž mu je mrska kao »dveri hadske«.

Ahilej je u umjetničkim prikazima prisutan kao lik i tema još na starovjekoj lončariji, mozaicima i zidnim freskama (npr. u Pompejima). Eshilove i Sofoklove tragedije s njegovim likom sačuvane su tek fragmentarno, ali je jedan od protagonista u Euripidovoj Ifigeniji na Aulidi, u kojoj se sukobljava s Agamemnonom oko Ifigenije za koju se trebao vjenčati. Poslije je glavni ili sporedni lik mnogobrojnih književnih djela, npr. srednjovjekovnoga trojanskog ciklusa, a javlja se i u Shakespeareovoj drami Troilo i Kresida. Osobito je prominentan kao likovni motiv npr. skulptura Bertela Thorvaldsena i Richarda Westmacotta st. te slika Anthonisa van Dycka, Nicolasa Poussina, Petera Paula Rubensa, Giambattiste Tiepola, Jacquesa Louisa Davida, Eugènea Delacroixa, litografije Maxa Slevogta, a i kao lik u više opera, baleta i oratorija. Na filmu se kao lik javlja u spektaklima o Trojanskom ratu te, u slojevitijoj inačici, u ekranizaciji Euripidove tragedije u režiji Michaela Cacoyannisa.

Citiranje:

Ahilej. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2013 – 2024. Pristupljeno 28.3.2024. <https://www.enciklopedija.hr/clanak/933>.