Breton, André

ilustracija
BRETON, André

Breton [bʀət61533'], André, francuski pjesnik, pripovjedač i esejist (Tinchebray, 18. II. 1896Pariz, 28. IX. 1966). Tijekom studija medicine zainteresirao se za Freudovo tumačenje podsvijesti i sna. Kratkotrajno je bio član komunističke partije, a marksističkih se ideja ni poslije ne odriče. S L. Aragonom i P. Soupaoultom osnovao je dadaistički časopis Littérature, na stranicama kojega je objavio tekst Magnetska polja (Les Champs magnétiques, 1920), prvo ostvarenje nadrealističke tehnike »automatskog pisma«. U tri Manifesta nadrealizma (Manifeste du surréalisme, 1924., 1930., i 1942) nadrealizam određuje kao misao oslobođenu kontrole razuma te estetskih i moralnih preokupacija. God. 1928. objavio je poetski roman Nadja. Djelo Bezgrješno začeće (L’Immaculée Conception, 1930., s P. Éluardom) temelji se na istraživanju različitih tipova mentalnih poremećaja. U pjesničkom djelu Luda ljubav (L’Amour fou, 1937) problematizira jednu od glavnih nadrealističkih tema, odnos sna i jave. Uz mnoge zbirke pjesama, napisao je i više teoretskih djela: Nadrealizam i slikarstvo (Le Surréalisme et la Peinture, 1926), Što je nadrealizam? (Qu’est-ce que le surréalisme?, 1934), Geneza i perspektive nadrealizma (Genèse et perspectives du surréalisme, 1941). Dok je u prozi nešto bliži klasičnom izrazu, u pjesništvu se odlikuje iracionalnim zamahom, baroknim obiljem metafora, snažnom sugestivnošću te koketiranjem s podsviješću i okultizmom. Uvelike je zaslužan za širenje nadrealističke poetike.

Breton, André. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2018. Pristupljeno 21.9.2019. <http://www.enciklopedija.hr/Natuknica.aspx?ID=9439>.