STRUKE:

bronca

bronca (tal. bronzo, možda < perz. birniğ, pod utjecajem lat. [aes] *Brundium mj. Brundisinum: brindizijski [bakar]), slitina koja pretežno sadrži bakar (više od 60%) uz dodatak jednog ili više legirnih elemenata, među kojima cink nije glavni sastojak. Svojstva mnogobrojnih vrsta bronce, njihova primjena i ime ovise o vrsti i udjelu dodanih sastojaka.

Kositrena ili prava bronca, koja se obično razumijeva pod općim nazivom bronca, najstarija je bakrena slitina. U pravilu sadrži 80% bakra ili više, te do 20% kositra, uz neznatne dodatke drugih metala. Tvrđa je od bakra, otporna na koroziju, zvonka je, malena koeficijenta trenja, dobar vodič električne struje. Dodatkom fosfora (do 1%) povećava se tvrdoća i čvrstoća i snizuje talište, ali se smanjuje žilavost i rastegljivost (fosforna bronca). Kositrena bronca pogodna je za lijevanje (ležajevi, zvona) i za oblikovanje kovanjem, prešanjem i valjanjem (opruge, membrane). Za kovani novac i medalje uzima se bronca koja uz bakar sadrži 2 do 6% kositra i 1% cinka. Strojarska bronca ili crveni lijev upotrebljava se u strojarstvu (ležajevi, zupčanici) i osim bakra (do 82%) sadrži kositar i do 7% cinka. Olovna bronca sadrži do 35% olova, koje smanjuje otpor prema klizanju, a povećava obradivost i otpornost prema koroziji. Dvokomponentnoj bronci s više od 15% olova dodaju se sastojci za povećanje čvrstoće, posebice kositar i nikal. Upotrebljava se najčešće za blazinice ležajeva. Aluminijska bronca slitina je bakra i aluminija uz dodatak kositra, željeza, mangana, nikla i silicija. Već prema udjelu aluminija i drugih komponenata može biti pogodna za lijevanje i za oblikovanje deformacijom. Odlikuje se otpornošću prema atmosferskoj i kemijskoj koroziji pa služi za izradbu armatura, zupčanika, ventila, limova, cijevi i šipki prikladnih za upotrebu u kemijskoj industriji i strojogradnji. Manganska bronca svijetle je boje, čvrsta i tvrda, a ako uz bakar i mangan sadrži i aluminij ili kositar, izrazito je feromagnetična. Manganska bronca važna je i za elektrotehniku (rezistin, manganin). Niklena bronca uz bakar sadrži 8 do 16% nikla i 1,5 do 3% aluminija. Zbog velike čvrstoće to je izrazita bronca za kovanje. Silicijska bronca sadrži do 4,5% silicija, a često joj se dodaju kositar, nikal, cink, mangan i željezo. Dobro se lijeva i oblikuje.

Nestehiometrijski volframni spoj, MxWO3, gdje je x < 1, M najčešće alkalijski metal, a oksidacijski stupanj +5 do +6, naziva se volframna bronca, iako ne sadrži bakar. Vodič je električne struje. Broncama se nazivaju i metalni pigmenti koji sadrže sitne listiće metalnog bakra ili njegovih slitina (crvena bronca, zlatna bronca), a upotrebljavaju se za ukrašavanje, naliče, tisak i sl.

Umjetnički spomenici od bronce javljaju se od III. tisućljeća pr. Kr. – stari Orijent (glava iz Akada, oko 2300. pr. Kr.). Od II. tisućljeća pr. Kr. bronca obilježava u Europi cijelo razdoblje (→ brončano doba), a u velikoj je uporabi u Kini. Iz doba antike poznati su brončani kipovi, zavjetni darovi (Auriga iz Delfa, oko 470. pr. Kr.; Posejdonov kip, oko 460. pr. Kr.; Mironov Bacač diska), javni spomenici (konjanički kip Marko Aurelije). U karolinško doba istaknuto je središte lijevanja bronce Aachen (vratnice katedrale, konjanički kip Karlo Veliki), a zatim Hildesheim (Bernwardova vrata, 1015). Bronca je poznata i u Africi (Benin, XI–XIV. st.). Romanika je osobito razvila umjetnost u bronci; izrađuju se crkvene vratnice s reljefnim prikazima (Augsburg, Verona, Pisa, Monreale), kipovi, svijećnjaci, krstionice i sl. U gotici je rjeđa upotreba bronce (konjanički kip Sv. Juraj u Pragu, 1373). Renesansni umjetnici u bronci stvaraju svoja remek-djela (Ghiberti, Donatello, A. del Verocchio, A. Riccio, B. Cellini); izrađuju se ukrasni i upotrebni predmeti. U Njemačkoj je istaknuti majstor bronce P. Vischer st. (Sebaldov grob u Nürnbergu). U XVII. i XVIII. st. nastaje niz konjaničkih spomenika u bronci: Fridrik III. u Berlinu (A. Schlütter), Petar Veliki u Petrogradu (E.-M. Falconet), Sv. Juraj u Bratislavi (G. R. Donner). U XIX. st. izvode se u bronci ugl. monumentalni kipovi i bogati skulptorski ansambli (Kip slobode u New Yorku, Fontana Opservatorija u Parizu, Bavaria u Münchenu, spomenici Nelson u Londonu, Marija Terezija u Beču i dr.). U bronci rade mnogi suvremeni umjetnici: H. Moor, M. Marini, G. Manzù, I. Meštrović, A. Augustinčić, V. Radauš i dr.

bronca. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2018. Pristupljeno 21.9.2019. <http://www.enciklopedija.hr/Natuknica.aspx?ID=9685>.