brtvljenje, postupak kojim se postiže nepropusnost različitih spojišta u građevinarstvu, strojarstvu (→ brtva), brodogradnji, automobilskoj industriji i dr. djelatnostima.
U građevinarstvu se brtvljenjem postiže nepropusnost nasipa i kanala te nepropusnost temelja, zidova i spojišta između pojedinih dijelova građevnih konstrukcija, instalacijskih cijevi, priključaka uređaja na konstruktivne elemente građevina i sl. Za brtvljenje mogu služiti različiti prikladni materijali (brtvila), koji se primjenjuju u obliku gotovih brtvi, folija, vrpci, slojeva, zastora, ploča ili kao mase za brtvljenje koje se ulijevaju ili utiskuju u hladnom ili vrućem stanju. U novije se doba kao brtvilo rabe i tzv. geosintetski materijali.
Brtvljenjem se sprječava prodiranje vlage, vode, dr. tekućina i plinova, u prvom redu prodiranje vlage i podzemne vode kroz spojišta u temeljnim konstrukcijama. Različite vrste običnih i plastificiranih mortova upotrebljavaju se kao brtvila pri spajanju zidnih elemenata i podova. Manje šupljine u zidovima, na spojištima konstrukcijskih elemenata, na mjestima ugradnje drvenarije, instalacija i dr. opreme ispunjavaju se elastičnim ili plastičnim masama za brtvljenje. Danas su u širokoj upotrebi mase na bazi silikona, poliuretana, polisulfida, poliakrilata, poliizobutena ili butilnoga kaučuka (→ polimerni materijali), a sadrže i omekšivače, punila, pigmente i dr. sastojke. Radi zaštite od buke, prašine i propuha, vrata i prozori brtve se vrpcama od pjenaste plastike, gume ili pusta.
Brtvljenje svih vrsta cijevi (vodovodnih, plinskih, kanalizacijskih) posebno je važno. Cijevi od čelika i lijevanoga željeza mogu se na spojevima brtviti bituminiziranom kudjeljom, olovom (koje se najčešće primjenjuje u rastaljenu stanju), olovnom vunom, gumom, kožom, klingeritom i sl. Općenito, za hladnu vodu i plinove dobro služe gumene brtve s pamučnim uloškom, za vlažnu i pregrijanu paru brtve od klingerita, za vrelu vodu i ulje pod tlakom brtve u obliku bakrenih prstenova.
Dilatacijske reške podnih i kolničkih konstrukcija ispunjavaju se masom od bitumena, asfalta ili asfaltnoga betona. Da se ispiranjem ne poremeti stabilnost pokosa i dna odvodnih kanala, oni se brtve ilovačom, plastičnom glinom ili bituminoznim vodonepropusnim zastorom. Nasute se brane osiguravaju od ispiranja i poremećaja stabilnosti jezgrom od gline ili asfaltnoga betona, ili se površina na uzvodnom pokosu brtvi plastičnim ili geosintetičkim folijama, glinom ili armiranobetonskim pločama te asfaltnim betonom.
