abecedariji, glagoljični i ćirilični

abecedariji, glagoljični i ćirilični, standardni popisi glagoljičnih i(li) ćiriličnih grafema (s utvrđenim redoslijedom). Najstariji glagoljični abecedarij Preslavski (IX. st.) uparan je u žbuci. Vrlo su poznati Pariški (XII. st.), koji ima samo glagoljicu, i Münchenski (po nekima još stariji od Pariškoga, ima i glagoljicu i ćirilicu). Na hrvatskom tlu najstariji Ročki glagoljski abecedarij (oko 1200) uparan je u posvetni križ crkve sv. Antuna (34 grafema). U hrvatskoglagoljskoj tradiciji abecedarije nalazimo i u početnicama (bukvarima) te u liturgijskim knjigama. Širenje te tradicije po Europi svjedoče i abecedariji, npr. Tourski (XIV. st.), kojega je autor sorbonski profesor Juraj iz Slavonije. Čak su četiri nastala u češkoj sredini (od druge polovice XIV. st. do 1442): Stockholmski ili Divišev (glagoljični i ćirilični abecedarij nalaze se uz hebrejski, grčki i latinski), Rokicanov (iz 1434., glagoljični prepisan iz Diviševa, uz grčki i latinski), glagoljični zapisan na drugom dijelu češke glagoljske Biblije iz 1416. godine i onaj iz 1442. koji se čuva u Arhivu Praškoga grada (rukopis M 125), u kojem glagoljica dolazi uz grčko i latinsko pismo.

Posebno je zanimljivo da glagoljični abecedariji dolaze i u tekstovima pisanim bosančicom, npr. u Radosavljevu zborniku (XV. st.) i u Čajničkom evanđelju (XIV/XV. st.).

abecedariji, glagoljični i ćirilični. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2017. Pristupljeno 23.4.2018. <http://www.enciklopedija.hr/Natuknica.aspx?ID=98>.