Brusoni [bruzo:'ni], Girolamo, talijanski povjesničar i književnik (Badia Polesine, Rovigo, oko 1614 – Torino, nakon 1686). Od 1621. živio u Ferrari, koju je napustio 1633., potom je otišao u Toscanu i više godina živio u Firenci. U Ferrari je počeo studirati književnost, pravo, filozofiju i teologiju, a studij je završio u Padovi, gdje je stekao doktorat. Kartuzijanski samostan u Padovi napustio je najkasnije 1639. i potom se nastanio u Veneciji. Pisao je pjesme, novele, pustolovne pripovijesti, galantne romane i biografije. Najzrelije mu je djelo romaneskna trilogija Glisomiro (1657–58), u kojoj opisuje pustolovine i ljubavi mletačkoga građanskog svijeta. Važnije biografije su Život Ferrantea Pallavicina (Vita di Ferrante Pallavicino, 1651) i Sveti Ivan, biskup trogirski (S. Giovanni, vescovo di Traù, 1656). Od povijesnih su mu djela poznatija Povijest talijanskih ratova od 1635. do 1655 (Storia delle guerre d’ Italia dal 1635 al 1655, 1656; poslije je to djelo objavljeno pod naslovom Povijest Italije – Historia d’ Italia, 1661), Opća povijest Europe (Istorie universali d’ Europa, 1657), Povijest posljednjega rata između Mlečana i Osmanlija u kojoj su sadržani uspjesi prošlih ratova u pokrajinama Kreti i Dalmaciji od 1644 do 1671 (Historia dell’ ultima guerra tra Veneziani e Turchi, nella quale si contengono i successi delle passate guerre nei regni di Candia e Dalmazia, dall’ anno 1644 fino al 1671, 1673).
