struka(e):
Bubalo, Janko
hrvatski pjesnik i pripovjedač
Rođen(a): Turčinovići kraj Širokog Brijega, BiH, 31. I. 1913.
Umr(la)o: Humac kraj Ljubuškoga, BiH, 21. II. 1997.

Bubalo, Janko, hrvatski pjesnik i pripovjedač (Turčinovići kraj Širokog Brijega, BiH, 31. I. 1913Humac kraj Ljubuškoga, BiH, 21. II. 1997). Franjevac, diplomirao filozofiju i teologiju te službovao kao župnik. Od 1931. objavljivao je pjesme i novele u vjerskim publikacijama. Važnije zbirke pjesama: Koraci od jučer (1973), Na rubu ništavila (1973), U nedogled okrenut (1974), Raspon trenutka (1976), Prema sidrištu (1977) i Gorko drvo (1979). Njegovo pjesništvo tematizira misaona iskustva svakodnevnog života, strukturnim značajkama blisko je suvremenomu pojmovnom pjesništvu. Napisao je i dvije knjige o vjerskom fenomenu Međugorja: Tisuću susreta s Gospom u Međugorju (1985) i Međugorje, blagoslovljena zemlja (1986).

Citiranje:

Bubalo, Janko. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2013 – 2024. Pristupljeno 28.3.2024. <https://www.enciklopedija.hr/clanak/bubalo-janko>.