bubanj, najvažnija udaraljka i membranofonsko glazbalo poznato u svim kulturama i u svim razdobljima. Svira se obično udaranjem ili povlačenjem prstiju ili palice po kožnatoj membrani napetoj preko okvira ili rezonantne kutije napravljene od drva, metala, pečene gline ili kosti, najčešće valjkasta, bačvasta, stožasta ili oblika polukugle. Rezonantna kutija može biti plitka ili duboka, potpuno zatvorena ili otvorena s jedne strane, s membranom napetom s jedne ili s obiju strana. Bubanj se, u različitim oblicima i veličinama, od najranijega doba upotrebljavao u antičkim kulturama Asirije, Egipta, Grčke, Rima i Perzije, te arapskoga svijeta, Indije, Turske, srednje i jugoistočne Azije, Dalekog istoka, istočne i zapadne Afrike, Južne i Sjeverne Amerike i Europe u prvom redu kao signalno glazbalo te ritamski vojni ili folklorni instrument, a uz to i kao magijsko glazbalo ritualnih i vjerskih ceremonija. U europsku glazbu (od XIII/XIV. st. nadalje) prvo je iz arapskoga područja prodro mali bubanj (tzv. nakar ili tabor), koji se držao postrance o pojasu i svirao jednoručno zajedno s malom sviralom u drugoj ruci, tvoreći jednu od najpopularnijih instrumentalnih kombinacija srednjovjekovlja. Veliki bubanj s membranom i paraboličnom metalnom rezonantnom kutijom pojavio se u europskoj vojničkoj glazbi (ponajprije ugarsko-hrvatskoj) sredinom XVI. st. akulturacijom iz turske janjičarske glazbe mehter, da bi u umjetničku glazbu ušao u rani orkestar XVIII. st., obično u paru i baždaren na određenu tonsku visinu, pod nazivom timpani. U svojim orkestralnim ili opernim djelima rabili su timpane ili tzv. bas-bubnjeve s neodređenom tonskom visinom istaknuti skladatelji klasicizma poput Ch. W. Glucka, J. Haydna (Vojnička simfonija), W. A. Mozarta i L. van Beethovena, te istaknuti skladatelji XIX. i XX. st. kao što su H. Berlioz, F. Liszt, R. Wagner, G. Verdi, P. I. Čajkovski, N. Rimski-Korsakov, M. Ravel (Bolero), I. Stravinski (Posvećenje proljeća), D. D. Šostakovič i dr. U popularnoj, osobito rock-glazbi druge polovice XX. st. bubanj je, uz električnu bas-gitaru, osnova tzv. ritamske sekcije za pratnju vokalnih solista.
