Bublić, Dragan, hrvatski književnik i publicist (Garešnica, 3. XI. 1895 – Klagenfurt, 17. XII. 1987). Gimnazijsko školovanje u Zagrebu prekinuo 1912., kada je osuđen zbog sudjelovanja u atentatu na S. Cuvaja. Maturirao u Francuskoj, a potom studirao jezike i književnost u Tunisu. U Hrvatsku se vratio 1919. i radio do 1945. kao novinar; nakon rata emigrirao u Austriju, a potom u Kanadu; poslije se vratio u domovinu. Prve pjesme objavio je još kao gimnazijalac 1911. u Krijesu. Poslije se preorijentirao na prozu (romane, crtice, feljtone, eseje, putopise). Najpoznatije mu je djelo autobiografski roman Atentat (1926), u kojem reportažnom tehnikom tematizira događaje oko atentata na kraljevskog povjerenika Cuvaja. Slabije je uspio povijesni roman Sveti križ (1923) te roman iz suvremenog života Na vrbi svirala (1937). Pisao je i publicistička djela, među kojima se ističu brošura o Petru Živkoviću (1932), S. Radiću (Tamnice Stjepana Radića, 1929) te antimasonski pamfleti Slobodni zidari (1939., pseudonim A. Knez) i Tajna družba (1942., pseudonim B. Draganović).
