struka(e): povijest, hrvatska

Budački, hrvatska plemićka obitelj. Prema obiteljskoj predaji, podrijetlom iz Budaka u Lici, a u XV. i početkom XVI. st. postali su vlasnici više posjeda u Pokuplju. Držali su u Goričkoj županiji utvrđeni grad Goricu, poslije prozvan Budački (do 1596., kada su ga osvojili Osmanlije), pa zato obitelj nosi pridjevak »de Gorycza«, a po posjedu Buča nazivaju se i »de Bucha«. Posjedovali su zemlje u Turopolju i u Donjoj Stubici (od 1598). Za zasluge u borbi s Osmanlijama kralj Vladislav II. potvrdio je 1503. plemstvo braći Bartolu (spominje se 1481–1520) i Nikoli (spominje se od 1481., u. prije 1509). Osim njih, u borbama protiv Osmanlija sudjelovao je Bartolov unuk Juraj, koji je 1575. odbio osmanski napad na Budački, te Jurjev unuk Nikola, sudionik Tridesetogodišnjega rata. U službi Zrinskih bili su Bartolov sin Ivan (spominje se 1549–53) i praunuk Ivan, upravitelj imanja Zrinskih i kapetan u Vinodolu (spominje se 1609–26). Braća Aleksandar (u. 1694), Ivan (u. 1707) i Baltazar (spominje se 1686–1713) bili su u vojnoj službi. Godine 1697. Ivan se spominje kao zastupnik krajeva preko Kupe. U muškoj lozi obitelj je izumrla početkom XVIII. st.

Citiranje:

Budački. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2013. – 2024. Pristupljeno 19.4.2024. <https://www.enciklopedija.hr/clanak/budacki>.