struka(e): |

budnica, vrsta uglazbljene domoljubne lirske pjesme koja potiče nacionalne osjećaje. Osobito je bila popularna među hrvatskim preporoditeljima u razdoblju ilirskoga pokreta. Prototipom budnice u hrvatskoj književnosti smatra se Gajeva pjesma Horvatov sloga i zjedinenje, poznatija po prvom dvostihu »Još Horvatska ni propala«, nastala 1832/33. Ideju za tu pjesmu Gaj je pronašao u rodoljubnoj poljskoj pjesmi Mazurka Dąbrowskog Józefa Wybickoga, najprije pjesmi poljskih legionara, a potom prihvaćenoj za nacionalnu himnu (»Jeszcze Polska nie zgineła…«). Gajevu budnicu uglazbio je F. Livadić, a prvi je put tiskana u Danici 1835. Motivi budnica svodili su se uglavnom na opisivanje hrvatske prošlosti, isticanje ljepota domovine i hrvatskog jezika. Pisane su najčešće jednostavnim osmeračkim stihom i patetičnim tonom te s obveznim refrenom. Budnice su pisali Lj. Vukotinović, D. Demeter i drugi preporoditelji. Srodna joj je davorija.

Citiranje:

budnica. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2013 – 2024. Pristupljeno 28.3.2024. <https://www.enciklopedija.hr/clanak/budnica>.