struka(e):
Azorín
španjolski književnik
Rođen(a): Monóvar, 8. VI. 1873.
Umr(la)o: Madrid, 2. III. 1967.

Azorín [aϑori'n] (pravo ime José Martínez Ruiz [marti'neϑ r:ụiϑ]), španjolski književnik (Monóvar, 8. VI. 1873Madrid, 2. III. 1967). Najpoznatiji po romanima i oglednoj prozi. Tvorac pojma Generacija ’98. Prošao velike ideološke preobrazbe od svojevrsnoga sentimentalnog anarhizma do konzervativizma u zreloj dobi. Proslavio se trilogijom romana Volja (La voluntad, 1902), Antonio Azorín (1903) i Ispovijesti malog filozofa (Las confesiones de un pequeño filósofo, 1904), koja se odlikuje oskudnom fabulom i naglaskom na promišljanju stanja i osobina likova. Ubrzo je napustio roman i počeo pisati oglednu prozu po kojoj je poznat i danas. U središtu su njegova zanimanja španjolski ljudi i krajevi, odnosno njihova svakodnevica u kojoj su vidljive naslage španjolske povijesti, kulturnog naslijeđa u širokom smislu i mentaliteti analogni mentalitetima najpoznatijih likova španjolske klasične književnosti. Ogledna proza: Don Quijotova staza (La ruta de Don Quijote, 1906), Stari i novi (Clásicos y modernos, 1913), Sela (Los pueblos, 1905), Španjolska: ljudi i krajolici (España: hombres y paisajes, 1909) i Španjolska štiva (Lecturas españolas, 1913).

Citiranje:

Azorín. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2013 – 2024. Pristupljeno 28.3.2024. <https://www.enciklopedija.hr/clanak/azorin>.