Cazin, grad u Bosni i Hercegovini (Federacija BiH), 25 km sjeveroistočno od Bihaća; 13 863 st. (2013; 12 203 st., 1991). Leži na cesti Bihać–Cazin–Velika Kladuša–Karlovac. U okolici osobito razvijeno govedarstvo, uzgoj povrća i voća te ljekovitog i industrijskog bilja; jaka proizvodnja mlijeka, čokolade i keksa, medicinske opreme, drvne galanterije. – U srednjem vijeku spominje se kao posjed kninskoga biskupa, koji je nakon pada Knina pod osmansku vlast 1522. onamo prenio svoje sjedište. Osmanlije su Cazin privremeno zauzele 1539., ali ga je povratio Petar Keglević; 1553. dobio je krajišku posadu. Pod osmansku vlast došao je konačno 1576., a 1577. dobio je vojnu posadu s agom na čelu, koju je držao do 1851. Cazin je više puta bio središte buna i otpora protiv sultanovih reformi. Godine 1851. Omer-paša Latas umirio je pobunu i poslao u progonstvo 45 Cazinjana. Nakon ukidanja posade Cazin postaje samostalan kotar. Ubrzanije se razvija nakon 1878. Opirući se nasilnoj kolektivizaciji u socijalističkoj Jugoslaviji, stanovništvo Cazinske krajine pobunilo se 6. V. 1950 (tzv. Cazinska buna; sljedećeg dana vojno ugušena). U srpskoj agresiji 1992. cazinsko je područje okruženo i izloženo napadima; tijekom 1993–94. izbio je i međubošnjački sukob između pristaša Fikreta Abdića i središnje vlasti u Sarajevu (→ bihać).
