Gaj (latinski Gaius [ga:'i·us]), rimski pravnik (živio između 117. i 180). Za života je bio gotovo nepoznat, pa mu se ne zna ni puno ime, ni podrijetlo. U idućim stoljećima njegova su djela stekla velik ugled i priznanje, pa ga zato znameniti Zakon o citiranju (Lex citationis) iz 426. uvrštava u krug petorice najistaknutijih klasičnih rimskih pravnika (iuris auctores) čija su se mišljenja smjela citirati pred sudovima kao pravno obvezatna. Najpoznatije je Gajevo djelo: Institucije (Institutiones, I–IV); cjelovit rukopis pronađen je 1816. u Veroni. Institucije su bile namijenjene pravnoj poduci, a sadrže osnovni prikaz rimskoga privatnoga prava, koje je bilo usustavljeno u tri zasebne cjeline: osobno (personae), imovinsko (res) i procesno (actiones) pravo. Po uzoru na taj sustav izrađene su poslije i Justinijanove Institucije (Corpus iuris civilis), a navedenu trodiobu privatnog prava preuzeli su i mnogobrojni moderni građanski zakonici.
