Gvozdanović, hrvatska plemićka obitelj. Prema obiteljskoj predaji prvotno je imala posjede u sjevernoj Makedoniji, koje su joj oko 1460. oduzeli Osmanlije. Prije 1525. u hrvatske su se krajeve doselili knez Tomo i brat mu Antun. Tomo je 1532. bio kaštelan Klisa, a 1538. putovao je papi Pavlu III. God. 1531. u Žumberak se doselio vojvoda Resan Šišmanović, kojemu je kralj Ferdinand I. dao zemlju u Grabru. Njegovi su se potomci prozvali Gvozdanovićima. Graničarski časnici, braća Matija i vojvoda Juraj, kapetan Gvozdanskoga, stekli su 1586. hrvatsko-ugarsko plemstvo, koje im je 1588. potvrdio Hrvatski sabor. U XVIII. st. isticao se poručnik Petar ml., koji se borio u Ratu za poljsku baštinu (1733–35), bavarskom ratu 1742. i Sedmogodišnjem ratu (1756–63) te poginuo u bitki kraj Kolína (Češka) 1757. Pukovnik Leopold (1766–1829) nakon školovanja na Terezijanskoj vojnoj akademiji u Beču (1775–83) službovao je u austrijskim postrojbama te 1809. bio imenovan bojnikom (majorom), 1815. potpukovnikom, a 1820. pukovnikom. Anastazije (oko 1743–1806) posvetio se svećeničkomu pozivu, u Rimu je 1774. stekao doktorat te u domovini ostvario profesorsku karijeru. Visoku vojnu karijeru postignuo je sin poručnika Petra, podmaršal Vid (1738–1802), sudionik Sedmogodišnjega rata (1756–63), Bavarskoga nasljednog rata (1778–79), austro-turskoga rata (1788–91), francusko-austrijskoga rata (1792–97) i rata u Italiji (1795–96). Potpukovnik od 1773., pukovnik od 1779., zapovjednik Gradiške graničarske pukovnije (1779–88), general-bojnik od 1789., podmaršal od 1792. God. 1770. stekao potvrdu svojih posjeda u Žumberku, 1773. potvrdu plemstva, a 1779. ugarski barunat. Sudionik austrijskih ratova potkraj XVIII. i na početku XIX. st. bio je Karlo Pavao (1763–1817), satnik od 1796., bojnik od 1801., pukovnik od 1809., general-bojnik od 1813. U XIX. st. iz obitelji je poteklo više sudaca (Petar, Pavao, Tomo, Janko), koji su službovali u Zagrebu, Rijeci, Karlovcu, Osijeku i dr. Svećenik Ilija bio je nadstojnik nauka u Grkokatoličkom sjemeništu u Zagrebu (od 1843); poginuo je 1845. na Markovu trgu (Srpanjske žrtve). Sudac Dragutin (1827–1901) dodao je obitelji pridjevak Grabarski; 1884. imenovan je velikim županom Požeške županije. Njegov sin, sudac, veleposjednik i pisac Dragutin (1851–1926), prikupio je i prepisao gradivo o povijesti obitelji. Odvjetci obitelji živjeli su i u XX. st.
