struka(e): geografija, opća | suvremena povijest i politika | povijest, opća

Ingušetija (ruski Ингушетия), republika u sjevernom predgorju Velikoga Kavkaza, na jugu europskog dijela Rusije; 3600 km² (najmanja je republika Rusije), 412 997 st. (2010). Obuhvaća planinski kraj na jugu (do 4451 m), koji prema sjeveru prelazi u Čečensku ravnicu. Klima je kontinentalna; temperatura u siječnju iznosi od –3 do –10 °C, u lipnju od 21 do 23 °C. Glavna rijeka Sunža. Stanovnici su pretežno Inguši (94,1%, 2010), a ima i Čečena (4,6%), Rusa (0,8%) i dr. Službeni su inguški i ruski jezik. Glavni grad je Magas (2505 st., 2010), a do 2000. Nazran. Ubraja se u ekonomski najslabije razvijene republike Rusije. Poljodjelstvo (žitarice, šećerna repa), stočarstvo (goveda, ovce, svinje). Eksploatacija i preradba nafte i prirodnoga plina. Metalna (legure) i prehrambena industrija, tvornice trikotaže.

Povijest

Od davnine su planinska područja Ingušetije (sjeverni obronci srednjega Kavkaza) nastavala plemena Inguša. Tijekom XVI. i XVII. st. ta su plemena postupno migrirala u Čečensku ravnicu na sjeveru današnje Ingušetije. Carska Rusija osvojila je sjeverni dio Ingušetije do 1750., a ostatak do 1810. Zbog ruske okupacije dio Inguša iselio se u Osmansko Carstvo, dok su ostali bili protjerani u vojnu bazu Nazran, u kojoj je 1858. izbio proturuski ustanak. God. 1859. područje današnje Ingušetije bilo je pripojeno carskoj Rusiji. Tijekom građanskoga rata u Rusiji Inguši nisu sudjelovali u borbama protiv sovjetske vlasti na Kavkazu (1920–22). Od 1921. do 1924. bila je u sastavu Planinske ASSR, kada je postala sovjetska autonomna oblast. God. 1936. sjedinjena je s Čečenijom u Čečeno-Ingušku ASSR. Od 1944. bila je izložena raseljivanju autohtonoga stanovništva u srednju Aziju i Sibir. Odlukom J. V. Staljina Ingušetiji je oduzet Prigorodni rajon, koji je priključen Sjevernoj Osetiji (na početku 1990-ih zbog toga je došlo do spora i sukoba). Bila je u sastavu Čečeno-Inguške autonomne republike (obnovljene 1957), iz koje se 1992. izdvojila (→ čečenija) te postala republika Ruske Federacije. Početkom XXI. st. ojačao je autohtoni separatistički pokret koji traži neovisnost.

Citiranje:

Ingušetija. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2013. – 2024. Pristupljeno 23.4.2024. <https://www.enciklopedija.hr/clanak/ingusetija>.