Izaija (hebr. ješa‘jāhu: Jahve spašava), starozavjetni prorok; djelovao je u Judeji od 741. do 701. pr. Kr. Prvi od četvorice velikih proroka, etičko-politički reformator. Živio u doba izraelskih kraljeva Uzija, Jotama, Ahaza i Ezekije, te Manašeovih reformi, borbi i sukoba s Babilonskim Carstvom. Njegovo je djelo proročka knjiga Izaija, u kojoj je sigurno njegovih prvih 39 poglavlja. Djelo sadrži opomene, jadikovke, različite zgode iz njegova života, viđenja i proroštva; osobito su značajna proroštva o Kristovoj muci i smrti. Izaija se smatra klasikom Biblije, njegovo pjesništvo pripada među najljepše stranice Staroga zavjeta. Likovno je prikazan u djelima Rafaela, Perugina, M. Buonarrotija i dr.
