struka(e):

koeficijent (ko- + lat. efficiens, genitiv efficientis: djelatan, djelujući).

1. U matematici, obični ili opći broj uz potenciju ili neku funkciju varijable u matematičkim izrazima. Npr. 5, a i (b – c) koeficijenti su u izrazu: 5x4 + ax³ + (b – cx.

Koeficijent smjera pravca (znak k) koordinatnom sustavu opisuje nagib pravca u odnosu na koordinatne osi. U eksplicitnoj jednadžbi pravca: y = kx + l, gdje je x argument funkcije a l odsječak na y osi, koeficijent smjera pravca je broj k koji ovisi o kutu φ što ga pravac zatvara s pozitivnim dijelom apscise k = tan φ. U jednadžbi pravca y – y1 = (y2 – y1)(x – x1)/(x2 – x1) zadanoj dvjema točkama A(x1,y1) i B(x2,y2) koeficijent smjera pravca je: k = (y2 – y1)/(x2 – x1).

2. U fizici, količnik dviju fizikalnih veličina koje su u određenim uvjetima razmjerne, npr. adijabatski koeficijent plina, apsorpcijski koeficijent, koeficijent difuzije, koeficijent elastičnosti, koeficijent linearnog toplinskoga širenja, koeficijent površinske napetosti, koeficijent refleksije, koeficijent toplinske vodljivosti, rekombinacijski koeficijent, temperaturni koeficijent otpora. (→ faktor)

3. U statistici, koeficijent korelacije je pokazatelj koliko su promjene vrijednosti jedne statističke varijable povezane s promjenama vrijednosti druge statističke varijable.

Citiranje:

koeficijent. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2013 – 2024. Pristupljeno 28.3.2024. <https://www.enciklopedija.hr/clanak/koeficijent>.