licenca ili licencija (lat. licentia: sloboda, dozvola), pravo koje ovlašćuje svojega nositelja na iskorištavanje objekata prava intelektualnoga vlasništva; u širem značenju odobrenje za obavljanje neke djelatnosti ili uporabu objekata, koji se ne mogu slobodno obavljati, odn. rabiti. Osnivanjem licence nastaje novo pravo. Licenca može djelovati tako da osim njezina nositelja nitko ne može koristiti objekt u povodu kojega je osnovana (kao pravo koje djeluje apsolutno) i tada je isključiva (ekskluzivna) licenca, ili ipak može biti osnovana kao neisključiva (obična) licenca, koja djeluje relativno pa može biti dodijeljena istodobno većemu broju osoba. Svaka licenca može biti teritorijalno i vremenski ograničena. Prema nastanku licenca može biti ugovorna, prisilna ili zakonska. Ugovorna licenca nastaje na temelju ugovora o licenci, koji mora biti sastavljen u pisanom obliku i kojim se određuje sadržaj i vrsta licence. Prisilna licenca osniva se odlukom suda u slučajevima predviđenima zakonom, primjerice, sud će na zahtjev donijeti odluku o osnivanju prisilne licence ako je iskorištavanje patentom zaštićenoga izuma nužno za nacionalnu sigurnost zemlje, za zaštitu javnoga interesa u području zdravstva, zatim u slučaju kada nositelj patenta ne iskorištava patent na domaćem tržištu u dovoljnoj mjeri ili kada je sudskom ili upravnom odlukom utvrđeno ponašanje protivno tržišnomu natjecanju. Prisilna licenca može biti osnovana samo kao neisključiva, s time da nositelj patenta ima pravo na odgovarajuću naknadu. Zakonska licenca nastaje ispunjenjem pretpostavki određenih zakonom, pa tako, primjerice, poslodavac ima pravo na korištenje izuma nastalog u izvršavanju obveza iz radnog odnosa.
