struka(e): |

morfologija (morfo- + -logija).

1. U lingvistici, oblikoslovlje, temeljni dio gramatike u kojem se proučavaju najmanje jezične jedinice kojima je pridruženo značenje (tj. morfemi) i oblici pojedinih promjenljivih riječi. Kako oblici riječi služe za to da se riječima pridruže gramatička (kategorijalna) značenja, u morfologiji se proučavaju i gramatičke kategorije oblika riječi i načini njihova izražavanja. Takve su kategorije npr. kod imenskih riječi rod, broj ili padež, a kod glagolskih riječi vrijeme, način, lice ili glagolski vid. U morfologiju u širem smislu katkada se svrstava i tvorba riječi, koja se naziva i leksičkom morfologijom. Ponegdje se također (posebno u deskriptivnoj lingvistici) morfologija i tvorba riječi zajedno nazivaju morfemikom. U okviru morfologije također se proučava i problematika vrsta riječi, pri čem se obično inzistira na onom kategorijalnom značenju pojedine vrste koje je gramatički relevantno, tj. ono po kojem pojedina riječ pripada određenoj vrsti, npr. kod imenica predmetnost (supstantivnost), kod glagola radnja, kod pridjeva svojstvo, kod brojeva precizna kvantifikacija, kod zamjenica zamjenjivanje (supstitutivnost) i upućivanje (foričnost). S obzirom na kategorijalna svojstva toga tipa u okviru morfologije proučavaju se i nepromjenljive vrste riječi, iako one nemaju (promjenljiva) oblika. Tako je npr. kategorijalno svojstvo priloga da označuju okolnost (cirkumstanciju), prijedloga da konkretiziraju padežna značenja, veznika da povezuju pojedine sintaktičke jedinice, uzvika da označuju kakva afektivna stanja sudionika govornoga čina, čestica da modificiraju značenja pojedinih sintaktičkih jedinica, posebno rečenica i sl.

2. Grana biologije koja proučava oblik i građu biljnih i životinjskih organizama. Dijeli se na anatomiju, histologiju i citologiju, a povezana je s embriologijom, koja proučava razvoj zametka, teratologijom, koja istražuje anomalije u tom razvoju, te patološkom anatomijom i histologijom, koje opisuju patološke promjene organskih, odnosno tkivnih struktura. Prvotno je morfologija bila isključivo opisna disciplina. Poslije se razvila komparativna morfologija, koja je, uspoređujući oblike i strukture različitih organizama te pronalazeći strukturne razlike ili podudarnosti, pružila dragocjene doprinose znanosti o evoluciji. Eksperimentalna ili kauzalna morfologija istražuje faktore i uzroke onih procesa koji usmjeruju diferencijaciju određenih oblika i struktura tijekom zametnog ili ličinačkog razvoja, a kod odraslih organizama istražuje uvjete očuvanja organskih struktura procesom regeneracije.

Citiranje:

morfologija. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2013 – 2024. Pristupljeno 29.3.2024. <https://www.enciklopedija.hr/clanak/morfologija>.