Maglaj, grad na obali rijeke Bosne, 16 km južno od Doboja, BiH (Federacija BiH); 6099 st. (2013; 7957 st., 1991). Srednjovjekovni grad (obnovljen u XX. st.), dvije džamije s drvenim minaretima (Sukija ili Čaršijska i Fazali-pašina) obnovljene u XIX. st. te novija Kalavun Jusuf-pašina džamija (Kuršumlija; XVI. st.). Tvornica sulfatne celuloze, natron-papira i ambalaže; proizvodnja pokućstva, prerada mlijeka. – Prvi se put spominje 1408. kao utvrda u ispravi hrvatsko-ugarskoga kralja Sigismunda. U sklopu je srednjovjekovnoga Bosanskoga Kraljevstva bio sve do 1463. Nakon kraće osmanske vladavine (1463) Maglajem je gospodario Matija Kotromanić (1465–76). Pošto su Osmanlije ponovno osvojili Maglaj, između 1476. i 1485. osnovali su maglajsku nahiju. Od prve polovice XVIII. st. do 1835. postojala je maglajska kapetanija. Austrijske su postrojbe dva puta prije aneksije Bosne i Hercegovine 1878. nakratko zauzele Maglaj (1697. i 1789). Suvremeni razvoj grada započeo je za austro-ugarske vladavine (1878–1918). Za Kraljevine SHS i Jugoslavije Maglaj je bio u sastavu travničke oblasti (od 1922) i Vrbaske banovine (od 1929), a za NDH u sastavu velike župe Usora-Soli (od 1941). Partizanske su snage u Maglaj ušle 1945. Tijekom rata u BiH općinsko područje bilo je poprište sukoba srpskih i bošnjačkih snaga (istočni dio općine bio je pod srpskim nadzorom).
