Medulin (talijanski Medolino), naselje i općinsko središte u južnom dijelu Istre, Puljština, 2830 st. (2021). Leži 10 km jugozapadno od Pule, na obali Portića (dio prostranoga Medulinskoga zaljeva). Župna crkva sv. Janje (Agneze) iz XIX. st., crkva Majke Božje od Zdravlja iz XV. st. (obnovljena 1890), sv. Foške, sv. Antuna, sv. Petra (XII. st., obnovljena u XIX. i XX. st.). Na poluotoku Ižula nalaze se ostatci naselja iz starijega neolitika (impresso-keramika), ostatci rimske ladanjske vile i antički grobovi. Oko mjesta, na brdu Vrčevanu i na rtu Punti Kašteji, nalaze se prapovijesne gradine (kamene utvrde i nekropole iz brončanog i željeznoga doba, temelji predromaničke crkve i veći broj ulomaka skulpture). Poljodjelstvo (vinova loza i dr.); stočarstvo (ovca, koza, govedo, svinja). Razvijen je turizam (od 1898). – Najstariji podatci o organiziranom naselju na području Medulina sežu u mlađe kameno doba, dok se u antici na tome mjestu vjerojatno nalazilo mjesto Mutila. Toponim Medulin u vrelima se prvi put spominje 1150 (1151). Od XIV. st. bio je u sastavu pulske komune. Povoljan položaj uz more, dobro zaštićena luka i plodno zaleđe pridonijeli su gospodarskomu razvoju Medulina, što je u prvoj polovici XV. st. dovelo do pokušaja njegovih stanovnika da se osamostale od Pule, dobiju svojega načelnika (podestata) i općinsko vijeće. Od sredine XV. st. počeo je postupno propadati, čemu su pridonijela ratna stradanja i česte epidemije kuge. Od XV. st., a posebice potkraj XVI. i u XVIII. st. u Medulinu je uz romansko sve brojnije bilo hrvatsko stanovništvo naseljavano s područja koja su bili osvojili Osmanlije. Poput cijele mletačke Istre, i Medulin je u XVIII. st. stagnirao, da bi u XIX. st. doživio velik porast broja stanovnika (1857. imao je 599 st., 1890. god. 1091 st., a 1910. najviše – 1381 st.), koji će sve do posljednje četvrtine XX. st. biti u padu. Osobito je pretvaranje Pule u glavnu ratnu luku Habsburške Monarhije sredinom XIX. st. snažno utjecalo na gospodarski razvoj Medulina. Od 1970-ih značajniji je razvoj turizma, pa raste broj stanovnika (1961. imao je 794 st., 1971. god. 889 st., 1981. god. 1362 st., 1991. god. 1855 st., a 2001. god. 2580 st.).
