nadnica, najamnina koju radnik dobiva od poslodavca za jednodnevni rad. Iako dnevni rad može biti različitoga trajanja, nadnica se obračunava prema radnom danu standardnoga trajanja, koje je uobičajeno ili propisano u pojedinoj zemlji u nekom pov. razdoblju. Određena je ponudom i potražnjom na tržištu rada, a može ovisiti i o ustaljenim običajima i propisima. Budući da mora biti obostrano prihvatljiva, načelno se mora kretati između minimuma, koji je potreban za fizičko uzdržavanje radnika, i maksimuma, što ga određuje korist koju poslodavac očekuje od rada koji unajmljuje, pri čem nadnica ne smije biti veća od očekivane koristi. U ekonomskoj teoriji dva su bitno različita pristupa određivanju nadnice: u radnoj teoriji vrijednosti, visina nadnice objašnjava se troškovima održavanja radne sposobnosti, koji su uvijek niži od vrijednosti koju rad stvara tijekom jednoga radnog dana, a u teoriji korisnosti marginalnom korisnošću dodatne jedinice unajmljenoga rada, koja ne može pasti ispod razine nadnice. Nadnice mogu znatno ovisiti o promjeni cijena dobara, koja ulaze u radničku potrošnju. Da bi se iz iskazivanja visine nadnica isključio utjecaj promjena tih cijena i dobila realna slika kupovne snage nadnica, razlikuju se nominalne nadnice, koje se iskazuju u tekućim cijenama potrošnih dobara, od realnih nadnica, koje se iskazuju u stalnim cijenama standardne košarice potrošnih dobara. U uvjetima nerazvijenoga tržišta, nadnice su se pretežno plaćale dobrima i uslugama (nadnice u naturi).
