Nikeja ili Niceja (grč. Νιϰαία, Nikaía), grad u antičkoj Bitiniji, danas Iznik u maloazijskom dijelu Turske, u blizini Bospora. Pod imenom Antigonija (grč. Ἀντιγόνεια) utemeljio ju je makedonski kralj Antigon I. Monoftalm (oko 316. pr. Kr.). Proširio ju je kralj Lizimah 301. pr. Kr. i promijenio joj ime u Nikeja. U rimsko i bizantsko doba bila je važno središte, u kojem su održana dva ekumenska koncila, prvi (325) i sedmi (787). Od druge pol. IV. st. Nikeja je bila metropolija, a od VIII. st. središte teme Opsikij. Arapi su ju uzaludno pokušali osvojiti, a 1081. pala je u ruke Seldžuka. God. 1097. preoteli su ju križari i Bizantinci, a 1204–61. bila je sjedište bizantskoga cara i carigradskoga patrijarha. Osmanlije su ju zauzeli 1331. i preimenovali u Iznik. U XVI. i XVII. st. Iznik je bio poznato središte proizvodnje fajanse, a otkako su radionice bile premještene u Carigrad, postupno je propadao. U gradu se nalaze mnogobrojne ruševine iz predrimskoga, rimskoga, bizantskog i osmanskoga doba. Sačuvani su monumentalni gradski bedemi iz rimsko-bizantskoga doba, rimsko kazalište, crkva sv. Sofije pretvorena u džamiju (danas muzej) te više ranoosmanskih džamija i medresa.
