Orsini [~si:'~], rimska aristokratska obitelj. Njezino podrijetlo dovodi se u vezu s Ursom de Paro, zabilježenim u Rimu 998. godine. Uspon Orsinija započeo je potkraj XII. st. kada je Giacinto (Hijacint) Bobone postao papa Celestin III. (1191–98). Njegov je nećak Orso di Bobone, oslanjajući se na papinu darežljivost, utemeljio posjedovno bogatstvo obitelji. Tijekom 1240-ih, počevši s Matteom Rossom I. (u. oko 1246), višekratno su obnašali službu rimskih senatora, koja im je omogućila daljnji politički uspon. Matteov sin Giangaetano (oko 1224–80) imenovan je 1244. kardinalom, čime je nastala izravna veza obitelji s papinskom Kurijom. Giangaetano se 1277. i sam uspeo na papinsko prijestolje kao Nikola III. Od tada pa do sred. XV. st. redovito je barem jedan pripadnik obitelji bio član Kardinalskoga zbora. Od druge pol. XIII. st. bili su podijeljeni na tri linije koje su se tijekom XIV. st. razgranale na niz grofovskih, kneževskih i vojvodskih grana, stekavši darovnicama, osvajanjima i ženidbama velika bogatstva i posjede u Italiji (u Papinskoj Državi, Toskani i Napuljskom Kraljevstvu). Pripadnici jedne grane bili su u XIV. st. epirski despoti. Od poč. XIV. st., izuzev kratkotrajnog razdoblja vladavine Borgia, zadržali su vladajuće mjesto među rimskom aristokracijom. Kao pristaše papinske politike (gvelfi) neprestano su vodili borbe s procarskom gibelinskom obitelji Colonna. Dali su više crkvenih prelata, političara, vojskovođa i kondotjera, a 1724. Pietro Francesco bio je izabran za papu Benedikta XIII. Do danas je preživio obiteljski ogranak vojvodâ od Gravine.
