struka(e): |

provincija (lat. provincia).

1. U antičkom Rimu, isprva dužnost povjerena magistratu, zatim i područje na koje se protezala ovlast toga magistrata. Provincijama su se u Rimskome Carstvu nazivala osvojena područja izvan Italije (prve su bile u III. st. pr. Kr. Sicilija i Sardinija). Bile su glavni izvor prihoda Rimskoga Carstva, a njima su upravljali prokonzuli i propretori. U carsko doba provincije su se dijelile na senatske (ili provincije rimskoga naroda), koje su bile osvojene i pokorene već prije, i carske, u kojima su se još morale držati vojne postrojbe. Na području Hrvatske bile su provincije Dalmacija i Panonija (Gornja i Donja).

2. U Katoličkoj crkvi, zajednica mjesnih crkava (biskupija) s nadbiskupom ili metropolitom na čelu. Od srednjega vijeka, autonomna jedinica redovničkih zajednica (franjevci, dominikanci), a poslije i kongregacija (npr. Družbe Isusove). Ima vlastitu upravu, na čelu koje je provincijal.

3. Administrativna jedinica u teritorijalnoj podjeli nekih zemalja; pokrajina, oblast.

4. Područje udaljeno od grada, osobito glavnoga; unutrašnjost, pokrajina; također u pejorativnom značenju.

Citiranje:

provincija. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2013 – 2024. Pristupljeno 28.3.2024. <https://www.enciklopedija.hr/clanak/provincija>.