struka(e):

Pikti (lat. Picti, od pictus: naslikan; tetoviran), rimski naziv za narod naseljen u antičko doba u sjevernoj Škotskoj. Pretpostavlja se da su bili potomci pretkeltskoga domorodačkog stanovništva Irske i Britanije, a ime su vjerojatno dobili zbog njihova običaja bojenja tijela (tetoviranja). U rimskim izvorima prvi se put spominju 297. Dijelili su se na više plemena, među kojima su najbrojniji bili Kaledonci (Caledonii), Verturionci (Verturiones) i Meaćani (Maeatae). Često su upadali na rimsko područje i vodili okršaje s graničnim postrojbama, a radi obrane od njih Rimljani su izgradili sustave utvrda (Hadrijanov zid, Antoninov zid). Pokršteni su u V. i VI. st. Sredinom VI. st. podijelili su se u dvije skupine, sjevernu i južnu, ali je do VII. st. nastalo jedinstveno kraljevstvo Pikta. Vodili su borbe protiv Angla i Sasa, ali su ih 685. odlučujuće porazili Northumbrijci. God. 843–850. piktsko je područje osvojio škotski kralj Kenneth I. MacAlpin, uzevši titulu kralja Pikta, pa su se do kraja IX. st. etnički asimilirali sa susjednim Škotima. Svjedočanstvo su njihove materijalne kulture kovane rukotvorine i klesani kameni spomenici. Na piktskom je jeziku očuvano samo nekoliko natpisa pisanih ogamskim pismom. Ti su natpisi vrlo teško čitljivi, no oni, zajedno s onomastičkim svjedočanstvima upućuju na zaključak da su Pikti govorili neindoeuropskim jezikom.

Citiranje:

Pikti. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2013 – 2024. Pristupljeno 28.3.2024. <https://www.enciklopedija.hr/clanak/pikti>.