struka(e): geografija, hrvatska | povijest, hrvatska

Počitelj, selo u Lici, 15 km jugoistočno od Gospića; 2 st. (2021). Leži u jugozapadnome dijelu Ličkoga polja, na 589 m apsolutne visine. – Na brdu jugozapadno od sela nalazi se Vuksanova gradina, gdje se u srednjem vijeku vjerojatno nalazila utvrda Počitelj. Prvi se put spominje u jednoj latinskoj ispravi iz 1263., kojom je Bela IV. darovao ličkomu županu (comes de Lyca) Petru iz plemićkoga roda Mogorovića neke posjede u zamjenu za posjede oko utvrde Počitelj (castrum Pochotil). U prvoj polovici 1340-ih nalazio se u posjedu kneza Nelipca, ali je 1345. kralj Ludovik I. Anžuvinac prisilio Nelipčevu udovicu Vladislavu i sina Ivana da mu predaju utvrdu. Od 1367. Počitelj je bio u posjedu kneza Petra de Bellante, potom Ivana Paližne i braće Horvata, a 1393–1527. krbavskih knezova Kurjakovića. U Počitelju se nalazio arhiv s knjižnicom, koji je u doba osmanskoga pritiska bio prenesen na Rab, odakle je tijekom vremena raznesen. God. 1527. Osmanlije su osvojili Počitelj, na području kojega su poslije naselili pravoslavne Vlahe. Oslobođen je 1689. za Bečkoga (Velikog) rata (1684–99). Najveći broj stanovnika imao je na početku XX. st. (1674 st. 1900., a 1626 st. 1931), da bi otada opadao (1143 st. 1948). U Domovinskom ratu selo su 1991. okupirali srpski pobunjenici, a oslobođeno je u rujnu 1993.

Citiranje:

Počitelj. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2013. – 2024. Pristupljeno 22.4.2024. <https://www.enciklopedija.hr/clanak/48878>.