Risan, gradić i luka u unutrašnjem dijelu Boke kotorske, u Risanskome zaljevu, Crna Gora; 2034 st. (2011). Leži u podnožju Orjena, na sastavu kopnenoga (iz zaleđa) i vodenoga puta. Nalazi grčkog i ilirskoga novca. Mnogi nalazi iz rimskoga doba (novac, nakit, arhitektonski fragmenti); ističe se podni mozaik iz II. st. Crkva iz 1601 (obnovljena u XVIII. st.) s bogatom riznicom. Iz Risna su rodom bili zografi Dimitrijevići-Rafailovići (bokokotorska ikonopisna škola s radovima od kraja XVII. do polovice XIX. st.). Bolnica za bolesti kostiju. Turizam. – Prvi se put spominje u IV. st. pr. Kr. Osnovali su ga ilirski Rizunti, po kojima je dobio ime (Rhizon). U antičko doba Grci su prema njemu cijelu Boku kotorsku zvali Risanskim zaljevom. Godine 229. pr. Kr. spominje se kao prijestolnica ilirske kraljice Teute nakon njezina poraza u ratu s Rimljanima. Nakon pada pod rimsku vlast 167. pr. Kr. bio je važno protuilirsko vojno uporište kojemu je car August dodijelio status rimske kolonije i novo ime (Iulium Risinium). Nakon propasti Zapadnorimskoga Carstva ostao je pod vlašću istočnorimskih careva. Kao biskupsko sjedište posljednji se put spominje 590. Polovicom X. st. izvori ga spominju kao jedan od naseljenih gradova u Travunijskoj kneževini. Od druge polovice XI. st. bio je pod vlašću Duklje, Bizanta i Srbije, a nakon njezina raspada došao je pod vlast Balšića (1376–77), Kotromanića (1377–1451), Dubrovačke Republike (1451), Kosača (1451–82), Osmanskoga Carstva (1482–1538., 1539–1648., 1648–87) i Mletačke Republike (1538–39., 1648., 1687–1797). Risan je nakon prve austrijske vladavine (od 1797), pa ruske (od 1806), francuske (1807–13) te nakon kratkotrajne crnogorske vladavine (1814) ponovno pripao Austriji. Godine 1918–41. bio je u sastavu Kraljevine SHS i Jugoslavije kao dio Cetinjske oblasti (1922–29) i Zetske banovine (1929–41). U II. svjetskome ratu bio je priključen Italiji (1941–43), a nakon njezine kapitulacije bio je pod izravnom njemačkom vojnom upravom. Od listopada 1944. u sastavu je Crne Gore.
