Rumelija (osman. Rumeli, Rum diyarı: Bizantska zemlja), u XI–XIII. st. naziv za Anatoliju (Malu Aziju) pod vlašću Turaka Seldžuka, koji su ta područja oduzeli Bizantu. Od XIV. st. naziv se koristio samo za osmanske stečevine na Balkanskom poluotoku. Rumelijski je pašaluk na Balkanu, do stvaranja Budimskoga pašaluka 1541., obuhvaćao cijeli osmanski teritorij u Europi, a do osnutka Bosanskoga pašaluka 1580. i najveći dio hrvatskih krajeva pod osmanskom vlašću. Od XVII. st. do druge polovice XIX. st. Rumelijski pašaluk (poslije vilajet) obuhvaćao je samo dijelove Albanije i Makedonije. Međutim, naziv se u XIX. i XX. st. vrlo često koristio i za označavanje svih osmanskih posjeda u današnjoj Albaniji, Makedoniji, Grčkoj, Bugarskoj i europskom dijelu današnje Turske. Odlukom Berlinskoga kongresa 1878. bila je osnovana osmanska autonomna pokrajina Istočna Rumelija, koja je 1885. priključena Bugarskoj.
