sin

sin, dvadeset prvo slovo staroga semitskog, feničkog i hebr. alfabeta, brojevne vrijednosti 300. Isprva se pisalo za označivanje bliskih glasova /s/ i /š/. U hebrejskom će se pismu, nakon provedene glasovne diferencijacije, razlikovati i slova sin ( za /s/) i šin ( za /š/). Prema starosemitskomu sin nastala je i grč. → sigma, a velika je vjerojatnost da je glagoljičko → ša, zbog oblikovne i izgovorne sličnosti, bilo preuzeto upravo iz starohebr. šin.