sovjeti (ruski sovety: savjeti, vijeća), tijela državne vlasti u SSSR-u. Birali su se na tajnim izborima na osnovi općega, izravnog i jednakoga prava glasa. Sovjeti radničkih zastupnika (sovety deputatov trudjaščihsja) činili su jedinstvenu osnovu drž. sustava. Javnim su se glasovanjem izravno birali samo gradski i seoski sovjeti, koji su onda birali više sovjete. Hijerarhijski sustav bio je organiziran u skladu s administrativno-teritorijalnom podjelom sovjetskih republika (Vrhovni sovjet SSSR-a, vrhovni sovjeti saveznih i autonomnih republika, pokrajinski, oblasni, okružni, gradski, rajonski i seoski sovjeti). Djelovali su na načelu »demokratskoga centralizma« temeljenoga na ustavu i svesaveznim zakonima, što je osiguravalo svemoćnu središnju vlast. Kao oblik spontane organizacije naroda, sovjeti su nastali u razdoblju prve ruske revolucije 1905–07 (sovety rabočih deputatov), a na osnovi iskustva Pariške komune. Isprva su sovjeti bili tijela koji su rukovodili štrajkovima, a u daljnjem razvoju revolucije preuzimali su funkcije lokalne vlasti. Ponovno su se javili u veljači 1917. kao sovjeti radničkih i vojničkih zastupnika (sovety rabočih i soldatskih deputatov) i sovjeti seljačkih zastupnika (sovety krest’janskih deputatov). U Travanjskim tezama V. I. Lenjin postavio je geslo »Svu vlast sovjetima« te su sovjeti uskoro postali »ruski oblik proleterske diktature«. Na Drugom sveruskom kongresu sovjeta, na kojem su sudjelovali radnički, vojnički i seljački deputati (7. XI. 1917), sovjeti su bili proglašeni legalnim tijelima vlasti.
