Spoleto [spole:'to], grad i turističko središte u Umbriji, 63 km jugoistočno od Perugie, srednja Italija; 38 429 st. (2011). Sačuvani su antički spomenici (rimski teatar, dijelovi bedema, Porta Romana, Druzov slavoluk, amfiteatar, most). Bazilika San Salvatore iz IV. st. ide u red najznačajnijih spomenika ranokršćanske arhitekture, od 2011. na UNESCO-ovu popisu svjetske kulturne baštine. Spoleto obiluje srednjovjekovnim crkvenim građevinama (romanička katedrala Santa Maria dell’Assunta iz XII. st.). Gradom dominira tvrđava iz XIV. st. (u XV. st. povećana, danas muzej). Kazalište (osnovano 1885); institut za proučavanje srednjeg vijeka. Glazbeni festival (Festival dei Due Mondi, osnovan 1958). Prehrambena i tekstilna industrija. – Naseljen Umbrima najkasnije od VII. st. pr. Kr., od 241. pr. Kr. bio je pod vlašću Rimljana (kolonija Spoletium). U IV. st. ondje je bila utemeljena biskupija, a od druge polovice VI. st. Spoleto se nalazio pod Langobardima te je bio središte njihova vojvodstva. Potkraj VIII. st. došao je pod franačku vlast, a 1155. porušio ga je rimsko-njemački car Fridrik I. Barbarossa. Bio je predmet spora između careva Svetoga Rimskog Carstva Njemačke Narodnosti i Papinske Države, u sastav koje je prvi put ušao 1198., a trajno 1247. U kasnijem razdoblju u gradu su se sukobili gvelfi i gibelini, ali je Crkva uspjela zadržati svoj utjecaj te je postavljala upravitelje, među kojima i Lucreziu Borgiu (1499). Od renesansnoga doba, s utemeljenjem Accademia degli Ottusi (1477), Spoleto je postao istaknutim kulturnim središtem. Pošto je 1860. bio izdvojen iz Papinske Države te pripojen Kraljevini Italiji, prestao je biti upravnim središtem Umbrije, koje je premješteno u Perugiu.
