toranj, arhitektonski objekt različita tipa i raznovrsne namjene, naglašene vertikale, izgrađen na relativno maloj osnovi kao samostalan objekt ili dio većega graditeljskog sklopa. Katkad se kao sinonimi ili kao apozicije upotrebljavaju nazivi kula i zvonik. – Toranj kula, kao dio obrambenih zidina, javio se već u graditeljstvu Mezopotamije, potom u antičkoj Grčkoj, a značajan je element rimskog obrambenog sustava, osobito na obalama i na limesu. Antika je poznavala i pokretne bojne tornjeve (opisuje ih već Homer). Toranj je bio važan dio srednjovjekovnog burga koji je s vremenom dobio veće dimenzije i služio za stanovanje. Od XIII. st. podizali su se u gradovima gradski tornjevi, najčešće sa zvonom za uzbunu i satom (→ beffroi); gradili su se i u XVIII. st., a služili su kao istaknute točke unutar gradskih kompleksa i kao vidikovci. Tornjevi vidikovci metalne konstrukcije počeli su se graditi u XIX. st. (Eiffelov toranj u Parizu). Toranj zvonik važan je element kršćanskog crkvenoga graditeljstva. Prvi crkveni toranj, sagrađen u Siriji u V. st., imao je četverokutan tlocrt. Najstariji europski zvonici najčešće su bili okrugli, debelih zidova bez uresa (Ravenna, VI. st.). U doba gotike toranj je imao raskošne urese, osobito po vertikali, u renesansi su se najčešće uklapali u pročelje, a u baroku su se isticali bujnim linijama. Suvremeni crkveni zvonici odražavaju težnju moderne arhitekture. Oblik tornja imaju danas mnogi objekti praktične namjene: rezervoari za vodu (vodotoranj), silosi, svjetionici, a specijalnim namjenama služe stražarski i kontrolni tornjevi (u logorima, zatvorima, šumskim područjima, zračnim lukama), bušaći (za vađenje plina, nafte), rashladni (uz električne ili nuklearne elektrane), opservatorijski (pri astronomskim ustanovama), bojni (na ratnim brodovima) te u novije doba televizijski tornjevi, koji često služe kao vidikovci s kružnim restoranom.
