Tuarezi (također Tuareg, jednina Targi; vlastiti naziv Imušak), narod u zapadnom dijelu središnje Sahare i Sahelu, na području koje pripada peterim državama: Alžiru, Libiji, Nigeru, Maliju i Burkini Faso; kao iseljenici žive u Maroku i Nigeriji. Oko 500 000 pripadnika. Razlikuju se veće regionalne plemenske skupine, od kojih su najpoznatije: Kel Ajjer (u Tassili N’Ajjeru), Kel Ahaggar (u Hoggaru), Kel Aïr (u Aïru), Kel Iforas (u Adrar des Iforasu), Ullemmedi (u Sahelu od Timbuktua do Tagame). Njihovo tradicionalno društvo bilo je izrazito stratificirano; povlaštenu klasu koja je imala političku moć činili su plemići (Ihaggar), koji su vodili ratne i pljačkaške pohode, a velik su ugled imali i duhovni vođe (Ineslem ili Marabout). Plemićki vazali (Imrad; sami se nazivaju Kel Ulli, kozji ljudi) bavili su se uzgojem sitne stoke, kmetovi, koji su uglavnom potjecali od crnih robova (Izzagar, Haratin), obrađivali su plemićke vrtove u oazama, a robovi (Iklan) su bili ili osobni sluge u šatorima ili pastiri na udaljenim pašnjacima; posebnu su klasu činili kovači i lovci (Inedi), podrijetlom vjerojatno starosjedilačko stanovništvo toga područja. Tuarezi su nomadski uzgajivači deva; devino mlijeko i mliječni proizvodi činili su temelj njihove prehrane. Od velike su ekonomske važnosti već početkom XX. st. bili pratnja i vodstvo karavana kroz Saharu, a prije i pljačkaški pohodi. Žive u šatorima od obojene kozje ili ovčje kože, a sjedilački Tuarezi u kućama od kamena ili blata. Svi odrasli muškarci zakrivaju lice (litham), dok ga žene ne pokrivaju. Po vjeri su muslimani suniti, ali su zadržali mnogobrojne elemente svojih tradicionalnih vjerovanja. Njihov nomadski način života doživljava u novije doba znatne promjene, a posebno su ga ugrozile višegodišnje suše 1970-ih i 1980-ih te gospodarski i politički pritisci vlasti, posebice u Alžiru, Nigeru i Maliju, koji su potkraj XX. st. doveli i do oružanih sukoba.
Jezik. Tuarezi govore većinom tamašečkim jezikom (tamašek), koji se svrstava u berbersku granu afroazijske jezične porodice. Mnogi su dvojezični, te uz tamašečki govore i arapski. U Maliju, gdje njime govori više od 250 000 ljudi, tamašečki se postupno uvodi u osnovne škole i javnu komunikaciju. Tamašečki jezik blisko je srodan ostalim berberskim jezicima, s kojima dijeli većinu tipoloških obilježja, npr. oprjeku muškog i ženskoga roda i poredak sintaktičkih kategorija V (glagol), S(ubjekt), O(bjekt). Piše se tradicionalnim berberskim alfabetom tifinag, a danas i prilagođenim arapskim pismom.
