struka(e):

Višṇu (sanskrt.: visokohrpteni, širokopleći, od vi: raz + snu: hrbat, leđa, pleća), u vedizmu, nebesko božanstvo koje se izjednačuje s godinom (elementi solarnoga božanstva; ima 360 imena); u tri je koraka izmjerio svjerni prostor; Indrin pomagač. U razvijenom vedizmu Višṇu je veliki īśvara, »gospod bog«, a za višnuiste upravo najviši princip. Povijest toga snažnoga uspona zavijena je u tamu, ali se čini da je → višnuizam nastao kao konglomerat iz štovanja različitih božanskih i herojsko-legendarnih likova. U kriznim vremenima svijeta Višṇu se utjelovljuje i silazi među ljude da im pomogne. »Silazaka« (avatāra) ima deset: riba, kornjača, vepar, čovjek-lav, patuljak, Rāma sa sjekirom, Rāma, Kṛšṇa, Buddha i Kalki (buduća inkarnacija). U hinduističkom trojstvu (trimūrti) Višṇu je bog održavatelj (svijeta). Ikonografske su mu oznake: školjka, disk, toljaga i lopoč, koje drži u četirima rukama. Likovno ga prikazuju kako leži na zmiji Śeši, zajedno sa svojom ženom Lakšmī, ili kako jaše pticu Garuḍu. Bogata je i književna predaja nastala kao oblik predanoga štovanja i ljubavi prema Višṇuu (bhakti).

Citiranje:

Višṇu. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2013 – 2024. Pristupljeno 29.3.2024. <https://www.enciklopedija.hr/clanak/visnu>.