struka(e):
ilustracija
VLADIVOSTOK, luka

Vladivostok (Владивосток [vłəd’ivɐsto'k]), glavni grad Primorskoga kraja i važna tihooceanska luka Rusije; 592 069 st. (2010). Leži na obali Amurskoga zaljeva (dio Zaljeva Petra Velikoga u Japanskome moru) u južnome dijelu ruskoga Dalekog istoka. Osnovan je 1860., status slobodne luke imao je od 1862. do 1909. i od 1995. Važna je ruska pomorska baza (od 1952. sjedište je Tihooceanske flote; od 1871. do 1922. bila je sjedište Sibirske vojne flote). Ubrzano se razvio nakon izgradnje Istočnokineske željezničke pruge kroz Mandžuriju (1903) kojom se povezao sa zapadnoruskom i europskom željezničkom mrežom (Transsibirska željeznička pruga). Bio je uporište kontrarevolucionarnih i stranih (uglavnom japanskih) intervencionističkih snaga od 1918. do 1922. kada ga je osvojila Crvena armija. Od otvorenja Sjevernoga morskoga puta (1935), luka Vladivostok služi za opskrbu ruskoga primorja, Dalekog istoka i istočnoga dijela ruskog Arktika. Kao glavna baza sovjetske flote, grad i luka bili su zatvoreni za strance i ostale građane SSSR-a od 1952. do kraja 1991. Luka je zaleđena prosječno 110 dana u godini; plovidba se tada obavlja s pomoću ledolomaca. Važno je financijsko i industrijsko središte: brodogradnja, preradba ribe, industrija strojeva, namještaja, kože, alkoholnih pića, lijekova, elektroničkih instrumenata; rafinerija nafte. Ubraja se u ruske najveće trgovačke luke (promet 11,7 milijuna tona, 2019); a važna je i putnička i ribarska luka (izvoze se riba i riblji proizvodi). Sveučilišta (najveće je Dalekoistočno savezno sveučilište), Tihooceanski institut za ribarstvo, Dalekoistočni ogranak Ruske akademije znanosti, kazališta, muzeji (zavičajni, pomorski, oceanografski i dr.), umjetničke galerije. Međunarodna zračna luka.

Citiranje:

Vladivostok. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2013 – 2024. Pristupljeno 28.3.2024. <https://www.enciklopedija.hr/clanak/vladivostok>.