struka(e): geografija, hrvatska | povijest, hrvatska

Volosko, staro obalno naselje na istočnoj obali Istre, od 1932. dio naselja Opatija. Leži u vrhu Riječkoga zaljeva, amfiteatralno oko male luke u kojoj pristaju brodice s gazom do 3 m. U njegovu su zaleđu Kastavština i udolina kroz koju vode putovi prema Sloveniji. Svojom slikovitošću povećava privlačnost opatijske rivijere. Barokna župna crkva sv. Ane s dva tornja iz XVIII. st.; uz cestu prema Rijeci klasicističke kapetanske i brodovlasničke vile. Od Voloskoga do Lovrana vodi obalna promenada (tzv. Lungo mare), duga 14 km. Rodno mjesto geofizičara A. Mohorovičića, književnika R. Katalinića Jeretova i dr. – Prvi spomen naselja u pisanim izvorima potječe iz 1543., kada se Volosko nalazilo u sastavu Kastavske gospoštije, ali se pretpostavlja da je njegov nastanak starijega datuma. Oko kasnogotičke crkvice sv. Roka na groblju, koja se prvi put spominje 1570., s vremenom se razvilo naselje. Najstariji je dio naselja jezgra smještena oko male luke, gdje su se nalazila spremišta za robu koja se utovarivala na brod ili otpremala do Kastva. U XVII. st. u svojem djelu Slava Vojvodine Kranjske (1689) Volosko spominje putopisac J. W. Valvasor. Snažnije se razvilo za francuske vladavine (1809–13), kada je s novom teritorijalnom upravom Kastav izgubio ulogu upravnog i sudskoga središta, a njegove je funkcije postupno preuzelo Volosko. Tada se uz ribarstvo (tunolov) u Voloskome razvilo pomorstvo, brodogradnja i trgovina, što je utjecalo na snažniji gospodarski razvoj naselja u XIX. st. Daljnjemu njegovu razvoju i širenju pridonijela je i izgradnja novih cestovnih putova, ponajprije cestovni pravci prema Lovranu, Puli i Rijeci. Tada su oko postojećega središta nastale nove primorske kuće, a iznad stare jezgre mnogobrojne klasicističke kapetanske i brodovlasničke kuće i ljetnikovci. Naselje je nadvisivala barokna crkva sv. Ane, izgrađena 1708., s dvama tornjevima; u njoj se nalazi secesijska kapela s oltarom, rad I. Rendića (1910–11). Godine 1860. Volosko se politički i crkveno odcijepilo od Kastva te je postalo samostalnom općinom. Pod jakim utjecajem risorgimenta u Voloskome je djelovao iredentistički pokret, kojemu su se oduprli domaći preporoditelji predvođeni F. Kurelcem i Ivanom Fiamanom. Godine 1904. bio je osnovan Narodni dom Liburnije s čitaonicom i knjižnicom; u njem je bilo sjedište sokolskoga društva, poslije nazvanoga Hrvatska sokolska župa »Vitezić«, koje je djelovalo do I. svjetskog rata. Prije I. svjetskog rata Volosko se nazivalo Volosko-Opatija, a kao samostalno naselje postojalo je do 1932. god. (2567 st.).

Citiranje:

Volosko. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2013. – 2024. Pristupljeno 26.4.2024. <https://www.enciklopedija.hr/clanak/volosko>.