struka(e):

Zlatonosovići, bosanska velikaška obitelj. U drugoj polovici XIV. i prvoj polovici XV. st. držali su prostrane posjede u istočnom dijelu Usore, između donjih tokova rijeka Bosne i Drine, sa središtem u utvrdi Srebrenik. Smatra se da potječu od usorske velikaške obitelji Tihoradića, odnosno njezina ogranka Tihčinovića, a sam naziv Zlatonosovići možda je nastao od nadimka jednog od članova obitelji. Poznato je da je u drugoj polovici XIV. st. jedna od kćeri Vukca Hrvatinića, oca vojvode Hrvoja Vukčića Hrvatinića, bila udana za poimence nepoznatoga člana roda Zlatonosovića. Vlađ i Stjepan (Stipan) sudjelovali su s bosanskim odredima u bitki na Kosovu 1389., ali su ih Osmanlije zarobili i odveli u Carigrad. Njihovi rođaci Vukmir i Vukašin uputili su potkraj 1402. dubrovačkoj vladi molbu da posreduje kod Visoke porte radi njihova oslobođenja, na što su dubrovačke vlasti odgovorile u veljači 1403. Vukmir se u izvorima prvi put spominje 1400. s naslovom vojvode, a Vukašin godinu dana prije kao knez, po čem bi se dalo zaključiti da je Vukmir bio stariji brat. Budući da se on 1404. navodi i pod drugim imenom Jurjević, pretpostavka je da im se otac zvao Juraj (prema nekima još i Tihčinović Tihoradić). Oba brata bila su u bliskim vezama s kraljem Stjepanom Ostojom i vojvodom Sandaljem Hranićem te su se zajedno s njima urotili 1415. protiv kneza Pavla Radinovića, koji je podupirao Tvrtka II. Kotromanića. Poslije su se pomirili s Tvrtkom II. i omogućili mu da se 1420. vrati na bos. prijestolje. Uz Sandalja Hranića, imali su najveće zasluge u tome što je kralj 18. VIII. 1421. izdao Dubrovačkoj Republici povelju kojom joj je potvrdio sve ranije povlastice. Dubrovčani su se često obraćali Zlatonosovićima za potporu jer su oni uživali velik utjecaj na Tvrtkovu dvoru, a u njihovim gradovima Zvorniku na Drini i Kušlatu imali su i svoje trgovačke kolonije. Pošto je u listopadu 1424. Vukmir umro od bolesti, naslov vojvode i obiteljske posjede naslijedio je Vukašin. Njegovo sve izrazitije oslanjanje na srpske despote, Stefana Lazarevića i Đurđa Brankovića, izazvalo je konačan raskid s Tvrtkom II., koji je u studenome 1430. pokrenuo vojnu u kojoj je Vukašin poginuo. Njegovom se smrću rod Zlatonosovića ugasio.

Citiranje:

Zlatonosovići. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2013 – 2024. Pristupljeno 28.3.2024. <https://www.enciklopedija.hr/clanak/zlatonosovici>.