struka(e):

aceton (franc. acéton, od acet- + [ket]on) (2-propanon, dimetilketon), najvažniji alifatski keton, CH3COCH3. Bezbojna, lako hlapljiva i zapaljiva tekućina ugodna karakteristična mirisa, miješa se s vodom, vrelište joj je 56,3 °C, gustoća 0,812 g/cm³. Dobiva se suhom destilacijom kalcijeva acetata, dehidrogenacijom izopropanola ili provođenjem octene kiseline, alkohola, acetaldehida ili smjese acetilena i vodene pare preko ugrijanih katalizatora, te pri butilnom vrenju škrobnih sirovina. Služi kao otapalo za celulozni nitrat, acetilcelulozu (lakove, bezdimni barut, acetatnu svilu), za acetilen, te kao sirovina za dobivanje kloroforma, jodoforma, sulfonala i dr. U čovječjem organizmu nastaje razgradnjom masti, normalno nekoliko miligrama dnevno, a u većim količinama, do desetak grama dnevno, može se naći u mokraći osoba oboljelih od šećerne bolesti.

Citiranje:

aceton. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2013 – 2024. Pristupljeno 29.3.2024. <https://www.enciklopedija.hr/clanak/aceton>.